Blog

Mojim tinejdžerkama uljuljkanim u slatke godine i ljeto…

Mojim tinejdžerkama uljuljkanim u slatke godine i ljeto…

Oči moje lijepe, lijep odgoj je uvijek u modi, privlačan i cool. Čupetanje, štipanje, cmakanje i ostalo sa dječacima i momcima nije, nikad nije ni bilo, niti će biti.


Skromna, lijepo vaspitana, distancirana i umjerena djevojčica i djevojka uvijek je u trendu, slatka, nedostižna. Čak i onda kada je za trenutak zasjene one „popularne“ školske cice, koje nevinost gube u smrdljivim WC-ima, sjede dječacima u krilo i dozvoljavaju im da ih ljube (čitaj: žvaletaju), da ih dodiruju (čitaj: čeputaju), da ih štipkaju (čitaj: isprobavaju) – one smjerne, distancirane, a uljudne i vesele djevojčice uvijek će biti posebne, jedinstvene. Ovih prvih je uvijek više, ovih što se sa 12, 13, 14….daju i ne haju, ne razmišljaju nego kao ovčice bleje za nekim zalizanim balavcima, „upaljenim“ pubertetlijama zamagljenog uma koji se uče na njima. A ovih drugih je uvijek manje. One su biseri. Dragulji.

Ovih prvih sutra kada to društvo odraste, pozapošljava se, oženi i uda, uvijek će se sjećati sa – aaa, to „onaaaaaa“, sa podsmijehom, izrugivanjem. Pričat će o njima i lijepiti im etikete i onog što jeste i što nije među njima bilo. Bit će „čuvene“ i omražene. A znamo kako se te i takve zovu, kojima je to zanimanje. One će, čak i ako se udaju, uvijek biti u strepnji, panici – šta ako moj muž sazna?! I mnogima je njihova prošlost, makar bila i ona u djetinjstvu odnosno pubertetu, znala upropastiti brak i zauvijek udaljiti od voljene osobe koju su kasnije upoznale. Mnoge od takvih žena su mi pisale i otvarale dušu preda mnom, žestoko se kajale i patile. Nemoj to sebi raditi danas kada možeš da biraš kako ćeš. Posljedice ne mogu da se biraju. One dođu same.

A onih drugih, koje su možda u školi ponekad smatrali i zaostalim, i ne baš tako modernim, i ne tako interesantnim, sigurna sam da će se sjećati sa – „Aaaa, znam nju. Uvijek je bila fina.“ Čistome se nikakva etiketa ne može zalijepiti. Djetinjstvo brzo prođe, a utisci o onima s kojima smo rasli se nose kao takvi do groba.

One prve služe i njima i svakome za „učenje“, provod, upoznavanje sebe i drugog, eksperimentisanje, zadovoljavanje blentavih pubertetskih strasti – i tada, i kasnije, i uvijek. Ove druge ne služe nikome. One se udaju, sretne bez srama i straha ulaze u brak, s punim poštovanjem i povjerenjem u nju, s velikom ljubavlju ali istinskom, ne onom „leptirastom“ zbog nakostriješenog pramena kose, „snenih očiju“, i bla bla čega ne. One su supruge, ugledne u porodici i društvu, majke. Na njih se niko ne zgražava niti ih se sjeća po čeputanju u smrdljivom WC-u i žvalavljenju na školskoj klupi.

Oči moje, samo danas si nevina. Čista. Posebna. A cio naredni vijek bit ćeš žena. Što hitaš? Zadrži ovu ljepotu i posebnost koju samo danas imaš, dosta će ti biti običnosti i jednakosti. Budi posebna. Budi drugačija od mase. Budi važna sebi. Nemoj se ponižavati, stiditi sebe, mrziti sebe zbog nepromišljenosti, nagovora, naivnosti. Prezri prljavštinu i udalji se od nje. Onaj ko je i blizu vatre, rizikuje da se neka žiška otkotrlja i da ga opeče. Zato se udalji od sebi različitih, udalji se od jeftinih, površnih, umišljenih, a plitkih ko mutna bara. Budi more.

Oči moje, svi ovi koji danas rado čeputaju i žvalave po ženskom tijelu koje im se da, sutra će za ženu i majku svoje djece te zaobilaziti u širokom luku. Gledala sam to svojim očima. Nekad sam i ja bila nepopularna, ni po čemu bitna ni važna, a ni naročito lijepa curica. Bilo je par njih „popularnih“, za koje se još u sedmom razredu pričalo da su trudne, da im roditelji vade momke iz ormara… Bile su to lijepe i tada popularne curice. Danas su anonimusi, nesređenog života, mnoge neudate, a neke su zavrzle neke ni blizu njima lijepe muškarce i žive nekakve šuplje živote. Znam ih. Viđam ih skoro svakodnevno, popijemo i kahvu.


Kunem ti se da nikad nisam zažalila što nisam otišla da prođuskam u kafiću, da se ljubim na klupi u parku, da se „sredim“ i zasučem, pa prođem ulicom ne bi li mi zviznuo neki klipan, balavio za mnom neki pijanac ili odmerao me na retvorizoru nečiji loš muž. Ne.Ove godine koje živiš su kao talas. Žele da te potope, jurnule su na tebe kao bura, ali kratko budu i za čas prođu. Nemoj se kajati što u buri nisi znala biti sigurna i spašena, nego potopljena i utopljena u blato, na dno.

Pričuvaj se, isplivaj. Kad prođu, pa kao sirena zablistaš na obali, tvoja čistota, sačuvana ljepota i posebnost plijenit će svačiju pažnju. Moći ćeš da biraš, a ne da sjediš u ćošku i čekaš novu da li mušteriju, da li jednokratnu „ljubav“ onog koji popunjava svoju dosadu tobom čekajući da mu pred očima zablista neka sirena koju more nije utopilo kao tebe. Budi ti ta sirena! Sve uslove i kvalitete imaš za to na tacni, Bogom date.

Oči moje, lijep odgoj je uvijek u modi, uvijek cool i uvijek se isplati. Garantujem ti to. Kako god da odlučiš uraditi, sjetit ćeš se nekad mojih riječi i reći – Ona staromodna teta je ipak bila u pravu.

Autor: Admin

Ostavi komentar